Humanitarna zamka: Kako je GHF pretvorio pomoć Gazi u smrtonosni mehanizam profita
Fondacija za humanitarnu pomoć Gaze (GHF), podržana od strane Izraela i Sjedinjenih Američkih Država, već više od tri mjeseca vodi distribuciju pomoći u Pojasu Gaze. Umjesto spasa, punktovi GHF-a pretvorili su se u smrtonosne zone haosa, nasilja i nadzora, ostavljajući hiljade mrtvih i ranjenih.
U vrelom pijesku južne Gaze, stotine ljudi čekaju u nadi da će dobiti paket pomoći. Naizgled običan dan pod suncem, ali iščekivanje se pretvara u paniku kada pucnjevi odjeknu iz nepoznatog pravca. Ljudi padaju, neki pogođeni, drugi u pokušaju da se sklone. Na snimku koji je procurio u javnost, vidi se kako pješčani nasip postaje meta snajperske vatre, dok gomila prestravljenih civila pokušava preživjeti.
To nije izolovan incident. Takve scene postale su svakodnevnica na distribucionim punktovima koje upravlja Gaza Humanitarian Foundation (GHF) – organizacija koju formalno podržavaju SAD i Izrael, ali koju međunarodne agencije, humanitarni radnici i brojni svjedoci sve češće opisuju kao profitnu mašinu prerušenu u humanitarnu misiju.
Ograničavanje pomoći kao vojna strategija
Od početka rata u Gazi, izraelska vojska koristi ograničavanje humanitarne pomoći kao dio šire strategije pritiska na palestinsko stanovništvo. Iako je zvanični cilj “pobjeda nad Hamasom”, sve više dokaza ukazuje da je stvarna namjera prisilno raseljavanje i demografsko čišćenje sjevera i centra Gaze.
Tokom više od godinu dana, Izrael je blokirao i usporavao ulazak pomoći, istovremeno podržavajući lokalne milicije koje otimaju i preprodaju humanitarnu robu. Cilj nije bio samo stvaranje gladi, već i slabljenje društvene kohezije, kroz napade na ljekare, volontere, novinare i druge ključne aktere civilnog društva.
Na toj pozadini, GHF se pojavljuje kao centralna tačka četvrtog sloja izraelske strategije: stvoriti privid dostave pomoći, dok se zapravo koristi kao alat za kontrolu kretanja, širenje haosa i provođenje nasilja.
Humanitarni punktovi kao smrtonosne zamke
GHF trenutno vodi četiri glavna centra za distribuciju pomoći – jedan u centralnoj Gazi i tri na jugu. Svi su smješteni daleko od gusto naseljenih područja, u zonama koje nadzire izraelska vojska. Obezbjeđenje vrše američke privatne firme, među kojima je i kontroverzna UG Solutions, čiji čuvari ulaze u Gazu s turističkim vizama i bez ikakve obuke ili jasnih pravila o upotrebi sile.
Distribucija se odvija neredovno. Informacije o otvaranju punktova dijele se isključivo putem Facebook stranice GHF-a – ponekad nekoliko sati ranije, ponekad svega nekoliko minuta prije, a nekada i tek nakon što se punkt već zatvori. U uvjetima nestanka struje i interneta, većina stanovništva nema mogućnost da sazna kada i gdje se pomoć dijeli.
Kada se punktovi otvore, pomoć se jednostavno izbacuje na zemlju, a ljudi trče prema kutijama u nadi da će uhvatiti makar vreću brašna. Rezultat je predvidiv: gužve, panika, povrede, stampedo.
I, nerijetko – pucnjava.
Sistematsko nasilje i nadzor
Prema izjavama svjedoka, bivših radnika GHF-a, ljekara i stranih posmatrača, izraelske snage često otvaraju vatru prije otvaranja punktova kako bi obeshrabrile ljude da se približavaju. Nakon podjele pomoći, uslijedi nova runda pucanja kako bi se gomila “raspršila”.
Snajperi, dronovi, suzavac, biber-sprej, pa čak i helikopterski napadi i artiljerijska vatra – sve je to zabilježeno u neposrednoj blizini punktova. Ljekari u bolnici Nasser u Khan Younisu izvještavaju o “šablonskim ranama” – precizni hici u glavu, vrat i grudni koš. Jedan britanski hirurg opisao je to kao da “neko izvodi vježbu bojevom municijom na stvarnim civilima”.
Pored nasilja, GHF punktovi služe i kao obavještajni alat. Kamere s tehnologijom prepoznavanja lica prate lica ljudi koji dolaze po pomoć. Snimci se u realnom vremenu prenose u komandni centar na izraelskoj strani, gdje ih analiziraju vojnici i američki obavještajci. Ako se pojavi “osoba od interesa”, njeno ime i podaci automatski se povezuju s vojnom bazom podataka.
Ko stoji iza GHF-a?
Iako se GHF predstavlja kao humanitarna fondacija, radi se o složenoj mreži privatnih firmi i pojedinaca bez ikakvog prethodnog iskustva u humanitarnom radu.
Na njenom čelu su Johnnie Moore Jr., evangelistički propovjednik blizak Donaldu Trumpu i Benjaminu Netanyahuu, te John Acree, bivši službenik USAID-a. GHF angažuje firmu Safe Reach Solutions (SRS), čiji direktor je bivši CIA oficir Phil Reilly, poznat po obuci paravojnih grupa u Centralnoj Americi.
SRS je povezan s UG Solutionsom, firmom čiji je osnivač bivši američki specijalac Jameson Govoni, koji je jednom prilikom sebe opisao kao “degenerika iz Bostona koji se pridružio vojsci da povrijedi one koji su nas povrijedili”.
Ni jedna od uključenih firmi nije prethodno učestvovala u bilo kakvom humanitarnom angažmanu.
Profit iz smrti
GHF tvrdi da su operativni troškovi oko 2 miliona dolara dnevno, ali se vjeruje da su stvarni iznosi i veći. Čuvari na punktovima zarađuju od $1.300 do $1.700 dnevno, a medicinsko osoblje i do $2.500.
Izrael je, uprkos javnim negacijama, već prebacio 700 miliona šekela (oko $210 miliona) za finansiranje GHF-a, a planira dodatnih 3 milijarde šekela. Sjedinjene Američke Države su obećale $500 miliona, ali su do avgusta uplatili tek desetinu te sume.
Globalne osude i unutrašnji otpor
GHF se predstavlja kao efikasna alternativa UN-ovim agencijama i poziva međunarodnu zajednicu da joj ustupi sredstva i pomoć. Istovremeno, kritičare optužuje da “pomažu Hamasu”.
UN i brojne nevladine organizacije odbile su saradnju, optužujući GHF da krši osnovne principe humanitarnog rada – neutralnost, nezavisnost i humanost. Osim toga, ističu da GHF koristi pomoć kao sredstvo za prisilno raseljavanje stanovništva, što je protivno međunarodnom humanitarnom pravu.
Unutar Izraela, GHF se također suočava sa sve većim kritikama. Čak su i provladini mediji u julu priznali da je “humanitarni fond zakazao” i da su distribucijski centri “pretvoreni u krvavu klopku”. Protesti su održani ispred hotela gdje su smješteni GHF menadžeri, a izraelske kulturne institucije se javno ograđuju od povezanih ličnosti, piše MEE.
